U žile,

u mišice,

do vrata

mi se zavukao svijet.

Poklopac stišće

na vrtlog godina.

Kad pogled uperim

prema novom okretu,

srce mi dršće

kao da  bi kucao usamljeni semafor.

Netko me neumoljivo sustiže.

Oštro se promatramo

iza zadihanih grudobrana.

Odmjeravamo se pogledom ranjene životinje

iako je moja maternica istisnula

sve plodove u ovaj podivljali voćnjak.

Ukliještena sam među zubalima vremena

koje nezaustavljivo mlati čeljustima.

A pramenje promjena je tako lijepo.

Ruj na Velom Badinu rudi.

Jure Drljepan (JUR)