sve što zapišem ode kao jeka

ne sklizne u vrijeme nit' ga veže.
ne draži duše, srca ne doseže:

mlak korov je tek što na zimu čeka.
 
sve što još sanjam ludilo je slika:
mjehurasti pajaci na brijegu,
slina zvijezda u hladnom snijegu,
srh sjena bez mirisa, bez oblika.

živim (k'o sipa u maloj dubini)
od sitnih riba, stiha bez punine:
meteor koji gori u praznini.

i čekam dan da zadnji krik crnine
iz žlijezda izbrizgam po šupljini
gdje vlada muk iz sive pradavnine

Jure Drljepan (JUR)