***

U nepreglednoj bjelini snijega

Ugledah tragove našeg susreta

Prije nego će snijeg sve zavejati

Otpjevah pjesmu poeziji

Uzdahom svjetla ranjenog mraka

Kad  smo krenuli tražiti

                                 ***

Poezija ima svoje razloge koji ne trpe objašnjenja

Da je filozof pisao poeziju misao bi bila vertikalno raspoređena

Svaki proces mišljenja

Dolazi do JEDNOGA

Kada kaže da ga srce boli pjesnik je svjestan  aritmije jezika

Činjenično neusaglašenih pojmova

Srce ne boli

Srce odumire ako je sve napisano

Boli nemoć jezika

Moj rahmetli hodža u stotoj je čitao Selimovića

Na pola mu je ahmedija spala od besmislica

Od intelektualnog kukavičluka derviša Nurudina

Od patetike

Od skrivene ljubavi usred samouništenja

Kad je sve napisano onda slijede tumačenja

Da ih neko čita

Beba se rodi

Otvori zatvorenih očiju usta i trzne žilama

Potom POEZIJA

I njena tumačenja oca i majke

Potom tragom u snijegu zvijeri i čovjeka

Usred nepregledne bjeline nepoznatoga

Zamijetiš stope kojima smo se sreli

U  stopama čitaš ostatke susreta

I ne znaš razloga ali znaš

Drago ti je što smo se sreli

Kao otac i majka sklopljenim bebinim očima

Prije plača

Sa dva straha

Dva nadanja

Sve u dva nadomak uzdaha

Edin