REČENICA, SLIKA, FILOZOFIJA...

(Vasku Popi)

idem ulicom i plačem
idem i plačem
( predikat)

ulicom
( priloška odredba za mjesto
u širem smislu

i za način)
paradoks u kojemu je čovjek
koji ide ulicom i plače

( skriveni subjekat )
slika ovoga svijeta
...
i tu je pjesma završena
ostaje samo pitanje
da visi kao pauk
na mreži koju je poderao
čovjek da proturi glavu
među knjige filozofa
i u krošnju japanske trešnje
čemu takva poezija?
i još jedan paradoks

jeste da postoji rečenica
u kojoj se čovjek ne vidi
od onoga što je najljudskije u njemu
...
ali čemu takva poezija, prijatelju
kad evolucija je izabrala upravo tebe
kad pobijedili su oni koji su u parizu, berlinu i oslu
zviždali Ibzenu

kad je Nora odlučila da ode
...
oni koji su se na časovima književnosti
smijali i rugali pjesmama Vaska Pope
oni koji su Maku Dizdaru poslali rješenje o iseljenju
i kasnije od njega napravili stećak

više se nema kome zviždati
...
nikad se neće vratiti zaneseni
oni što odoše
u pjesmu o ružokradicama, ni vjetar ni ruže
i niko,niko,nikada više tebi neće reći
vrati mi moje krpice

Mensur Ćatić

biljakostic

Poslano:
12. 11. 2011 ob 15:40
Spremenjeno:
12. 11. 2011 ob 15:42

Ovo je bas super..Volim Vaska i tu njegovu pesmu :)))) Kako si se samo setio, svaka cast!!!

Zastavica

biljakostic

Poslano:
12. 11. 2011 ob 15:48


Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo

1

Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od sarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem

2

Slušaj ti čudo
Skini tu maramu belu
Znamo se
S tobom se od malih nogu
Iz istog čanka srkalo
U istoj postelji spavalo
S tobom zlooki nožu
Po krivom svetu hodalo
S tobom gujo pod košuljom
Čuješ ti pretvorniče
Skini tu maramu belu
Šta da se lažemo


4

Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje

5

Tebi dođu lutke
A ja ih u krvi svojoj kupam
U krpice svoje kože odevam
Ljuljaške im od svoje kose pravim
Kolica od svojih pršljenova
Krilatice od svojih obrva
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljač od svojih zuba
Da love da vreme ubijaju
Kakva mi je pa to igra

8

I ti hoćeš da se volimo
Možeš da me praviš od moga pepela
Od krša moga grohota
Od moje preostale dosade
Možeš lepotice
Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava
Da mi grliš noć u praznoj košulji
Da mi ljubiš odjek
Pa ti ne umeš da se voliš

9

Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo


12

Dosta rečitoga smilja dosta slatkih trica
Ništa neću da čujem ništa da znam
Dosta dosta svega
Reći ću poslednje dosta
Napuniću usta zemljom
Stisnucu zube
Da presečem ispilobanjo
Da presečem jednom za svagda
Staću onakav kakav sam
Bez korena bez grane bez krune
Staću oslonjen na sebe
Na svoje čvoruge
Biću glogov kolac u tebi
Jedino što u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se

13

Ne šali se čudo
Sakrilo si nož pod maramu
Prekoračilo crtu podmetnulo nogu
Pokvarilo si igru
Nebo da mi se prevrne
Sunce da mi glavu razbije
Krpice da mi se rasture
Ne šali se čudo s čudom
Vrati mi moje krpice
Ja ću tebi tvoje

Zastavica

Mensur Ćatić

Poslano:
12. 11. 2011 ob 15:50
Spremenjeno:
12. 11. 2011 ob 23:32

lijepo je samo to što se Ti smiješ..i što niko ne zna koliko je danas potrebno snage, ljepote, topline i srca za jedan takav osmijeh, za jedno takvo uzdignuće

:))))

Zastavica

biljakostic

Poslano:
12. 11. 2011 ob 15:51
Spremenjeno:
12. 11. 2011 ob 16:07

Ostavljam najsrcaniji osmeh jos jednom..))))

Zastavica

biljakostic

Poslano:
12. 11. 2011 ob 15:59
Spremenjeno:
12. 11. 2011 ob 16:07

PROBAS I USPES Mika Antic

 

 


Za jedan osmeh, koji lici na retke ptice, da uspe i postane, poznati osmeh koji leci :))) probaj, malo filozofije i od mene..
 
Probas i uspes  Mika Antic
 


I odjednom sam shvatio:
postoje reči bez usana.
I verovanje bez daha.
To je nekakav izazov onoga što je ispred nas,
kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti,
a ti probaš i uspeš.

Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš
i da se bojiš svetlosti.
A ti se čvrsto zarekneš i hipnotišeš sunce.

Objašnjavanjem stvari,
oduzimamo im nešto od one lepe čarolije,
od onog zlatastog omota,
ispod kojeg se kriju tolika čudesna
značenja svega što izgleda isto.

Reči su iskraćale. I iznošene. I krpljene.
Mereno od pre vremena i mnogo posle vremena,
ostaje samo smisao kao čudo svih čuđenja.

Zastavica

Mensur Ćatić

Poslano:
12. 11. 2011 ob 16:07

:))))

Zastavica

Mensur Ćatić

Poslano:
12. 11. 2011 ob 16:08

hvala mirnomore, hvala Igore, velika mi je čast i radost

Zastavica

Mensur Ćatić

Poslano:
12. 11. 2011 ob 21:32

hvala Ana, Dani, Lea, velika mi je čast i radost

Zastavica

Mensur Ćatić

Poslano:
13. 11. 2011 ob 10:40

hvala Danja, Katarina, velika mi je čast i radost

Zastavica

Mensur Ćatić

Poslano:
14. 11. 2011 ob 18:35

hvala Brundo, velika mi je čast i radost

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Mensur Ćatić
Napisal/a: Mensur Ćatić

Pesmi

  • 12. 11. 2011 ob 15:24
  • Prebrano 1178 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 265.5
  • Število ocen: 9

Zastavica