Pokucah jutros
na dovratak kojeg kao
da nije ni bilo
rešetkastih okvira
prazninu
s pogledom na sliku
naklonih se susjedi
koja se jučer
preselila na nebo
dušom kroz sličan
tome prozor
zaboravljena
godinama na koji
nitko pokucao nije
do smrti
KUCANJE,
ništa i nitko nije tako velikodušan kao SRCE koje kuca dan i noč. "Samo" je organ, koji če stati kao motor avtomobila bez goriva, i postati pepeo izgorjele kuče tjela. Ali mi dan na dan pominjemo SRCA koja su valjda VRATA, koje primjete obično oni koji znaju da su utjelovljeni duhovi, što po mom uverenju i jesmo.
Hvala za še eno izvrstno pesem v nizu tvojih dosežkov Danja.
Hvala Vam, Svit, na ovom istinski prelijepom komentaru, ucinili ste mi cast i radost
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!