Tražila sam ulicu (posvećeno Ivi Andriću)

Tražila sam ulicu

                                                Ivi Andriću

 

Travničke se mahale zabile ko noževi

u obronke Vlašića, Bukovice, Vilenice.

Svom snagom, vijekovima već, ovaj grad

pokušava da odgurne od sebe planine,

da prodiše jednom s oba plućna krila.

Uzalud, preslab je s uskim svojim tijelom

I smeđom rijekom što ne valja bregove.

 

A planine - aždahe kada bljuju dimove

na travničke uske sokake i mahale,

kašlju leptiri na livadama Bašbunara

i nožem možeš rezat' komade sivog neba

u rombove pravilne ko blagdanske baklave.

Kažu, zato, kada sija sunce

pozlati se Travnik ko dvor kralja Mide.

 

U tome Travniku od magle i zlata,

uz blagoslove Kike Sarajlića,

od Donje čaršije, do Gornje čaršije,

od Alibegove do Sulejmanije,

udišući miris Sahera i Egipta,

udišući miris prženoga asfalta,

tražila sam ulicu za tvoje ime.

 

I dođoh, tako, do ulice prve,

u kojoj živi rođena ti Kuća,

zgurena, zgrčena, zagorena

ko domaći somun iz stare furune.

Ulica krišom mahnu mi da priđem

I zatraži: Mene,

jer ja sam ga rodila!

 

Al' krenuh dalje, do ulice druge,

u kojoj živi krštena ti Crkva,

pred kojom bista kamena stoji,

kameno ćuti i kamen čita.

Ulica približi usne mojem uhu

i prošapnu: Mene,

pa , ja sam ga krstila!

 

No, pođoh dalje, do ulice treće

u kojoj živi najbolja ti Knjiga.

Tu dvojicu sretoh - Rudolfa i Lutvu

i popih jednu, s lokumom i s kockom.

Zašumi ulica plavim nekim šumom,

zašumi: Mene,

ja sam ga nadahnula!

 

I cijelom je čaršijom šuštio šapat

mrtvih koji su dokaz života.

Iz mezarja su molili veziri

što Hroniku Grada pisali su s tobom.

Iz grobova su molili konzuli

što vječni konak pronašli su ovdje,

lišeni bečkog i pariškog sjaja.

 

Išla sam tako kroz mahale,

sokake, musale i podmusale,

praćena suncem, ko vjernim psetom,

žednim psetom što, na kraju,

malaksalo je, posustalo,

i  kao vjernik, ničice palo

pred bogomoljom imenom Nada,

 

proseći uzalud, zajedno sa mnom,

čudno proseći, vezanih ruku,

proseći glasom koji se topi,

koji se topi, topi, topi,

ulicu neku za tvoje ime.

 

U tvome gradu.

U tvome gradu.

 

aidda32

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

aidda32
Napisal/a: aidda32

Pesmi

  • 02. 11. 2011 ob 14:27
  • Prebrano 1067 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 380.4

Zastavica

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!