pomislih da je istok način  
na koji sitno crvenilo keramike
na tvrđavama i starim krovovima Erzuruma
razbija pepeljastu boju njihovog vulkanskog kamena   
i upitah taksistu plašeći se da spava
zašto ste podigli grad tako blizu neba, prijatelju
O, vidite kako je nebo plavo, reče mi
a Turkmeni za plavo govore kok  
Turci kažu mavi i nebo uvijek nazivaju gok

maloazijski Turci za crveno
kažu kurmzu ali i kuzul
kako to kažu Turkmeni
koji za crveno koriste
i prelijepu riječ ulan
koju su pokupili  od Mongola
bježeći od njih
ovamo u Erzurum
i ništa nije slučajno
...
i dok je čeprkao nešto oko auta
pazeći da ne padnem
odozgo na grad
napravih na studenoj zemlji stoj
na glavi i tako okrenut krišom
bacah poglede dolje

zapravo napokon gore
gledajući oblake onako
kako sam navikao da ih gledam
...
i  na karti svijeta nehotice
počeh računati, od Istambula da je vrabac
krenuo u suprotnom smjeru,sa isto kerozina..
napravih od dvije olovke priručni šestar

i nacrtah tu crvenu kružnicu
koja kao sablja presječe Bosnu

Mensur Ćatić