TRIDESETMINUTNO ZAKAŠNJENJE

Šest i trideset minuta.

Veče. Najlepši deo dana.

Bezbroj lišća žuta.

Nekoliko klupa. Fontana.

 

Jednoj klupi prilazi čovek.

Elegancija: šešir, frak…

Na park se stidljivo tek

Počeo spuštati mrak.

 

Gospodin često na sat gleda.

U ruci drži cveće.

Čas ustaje, čas seda,

Čas pored klupe šeće.

 

U kaput zavlačim vrat –

Sve je više hladno i mračno.

Gospodin gleda na sat,

Gledam i ja – sedam, tačno.

 

Svetlost gubi bitku sa mrakom –

Takva je sudbina njena.

Kroz park brzim korakom

Dolazi jedna žena.

 

Slušam, žena opravdanja ređa.

Čujem reči: stani, stani!

Vidim čoveku leđa

I buket cveća u fontani.

 

 

Lubljana, 1995

MAKI

Sara shiney

Poslano:
09. 11. 2011 ob 11:03

wau!

Zastavica

MAKI

Poslano:
09. 11. 2011 ob 12:32

Hvala.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

MAKI
Napisal/a: MAKI

Pesmi

  • 26. 10. 2011 ob 21:53
  • Prebrano 1139 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 549.08
  • Število ocen: 15

Zastavica