nazdravili smo čašama
punim crvenog vina
jer tako mladi bjesmo
kad je rekla da zažmurim
i nestala u tišini
kao da je ptica
u očima ane karenjine
preplašena piskom lokomotive
razbila tanko staklo
između dva svijeta
hvala Hope, velika mi je čast i radost
hvala Ana, Danja, Matjaž, velika mi je čast i radost
hvala Lea, Ida, Brundo, velika mi je čast i radost
hvala spominčica, čast mi je i radost
Poslano:
26. 10. 2011 ob 16:48
Spremenjeno:
26. 10. 2011 ob 19:24
Velikokat bi radi združili dva svetova, morda dva bregova, a ne gre, četudi je vmes le steklo, ki ga lahko razbije že misel, ne zmoremo, ne znamo in če nekomu to uspe, nas razmišljanje potegne za korak nazaj, le zakaj ne korak naprej?
lp, ajda
da, Ajda, slažem se, prelijepo ste to rekli..evo opet razmišljam o tome, o tim nevidljivim granicama i možda za taj korak ponekad nedostaje te želje ili hrabrosti da se učini let..upravo mi se sad još primjerenijim čini način na koji sam pokušao to dotaknuti u pjesmi..hvala Ajda, velika mi je čast i radost
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!