Šapni mi nešto nježno
Među četiri zida
tvoje su oči bile nebo
i glas je bio vjetar
što čarlija kroz lišće
prepletenog bršljana
na fasadi produženog čekanja
kad si zastao na dijelu trotoara
a šum rijeke te ponio
čuo si moj glas, u nadiranju
šapni mi nešto nježno
rekla sam ti i smijeh je
zvonio kao praporci
okačeni na tvoje obrve
kotrljajući se niz obraze
grleno do grla
na ramena su ti sjele
sjenke mojih ruku
ispružene
kao za gozbu
(čekao si me, na trotoaru)
a srce se moje vinulo
kao ptice, uzletjele
u nebo tvojih očiju.
Prekrasno,
čestitke Danja !
Spet ena prekrasna, ki izstopa med tvojimi dobrimi pesmimi.
Čestitke,
lp,
Lea
Svit, Lea, hvala Vam na citanju pjesme i prelijepim, prelijepim komentarim....
Se pridružujem predhodnikama! Občutek, da imaš roke, ki znajo potolažiti, ki se znajo nežno dotakniti ranjene duše, znaš preliti svoja čustva na papir, dostikrat jih pomočiš tudi v črnilo, ki krvavi. Verjamem, da imaš tudi ti ramo in dlan, ki te poboža, ko rabiš v trenutkih ... le tvojih ...
Ja, ni kaj, poklon tvoji poeziji!
lp, ajda
Hvala Vam, Ajda, od srca, na prelijepim, prelijepim rijecima, ucinili ste mi cast i zadovoljstvo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
- 19. 10. 2011 ob 13:10
- Prebrano 819 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 488.1
- Število ocen: 12