(Čarlsu Bukovskom)
 
 
ti me ionako smatraš čudnim
i ništa se promijeniti neće
kad ti kažem kako je stravična bila
tišina u kojoj smo slušali harmoniju
okupljeni zadnji put, pred polazak
sada, hiljadama godina poslije
ponekad rahmanjinov počne
i zakuca mi u sljepoočnicama

ne bih se trebao sjećati toga
...
 
pitaš me koje slikare volim
volim dalija jer on vidi prizore
koje su vidjeli oni
što nisu krenuli s nama
 
možda je pjesnik doista neka greška u svemu tome
u svemiru, u sjećanju, u fizici, ne znam
ne znam kako sve to ide, prijatelju moj
i previše mi lijepo izgovaraš tu riječ
premda, možda pjesnik i jeste
samo dokaz nečije ljubavi i sjećanja
i mislio sam tako u neko vrijeme
da gorim i sve obasjam
gledajući one koji se vole
i htjedoh onda vidjeti takve žene
jer bijah i sam čovjek
muškarac, razumiješ
i krenuh prema njima
i vidio sam
nisu mi ostavljale nadu, prijatelju moj
gasile su jedino svjetlo
i ljubile me
znam da ovo nećeš razumjeti
 
vidiš i sam kako sada govorim
samo o stvarima koje ne volim
i ako budem vrištao, pusti me da vrištim
tako se ja sjećam nje, nemoj to zapisati
ne zbog drugih, nego zbog nje
jer ona tako isto vrišti
na svome kraju svijeta
i ja to čujem, zato
ne slušam glazbu
zato ne volim više kišu
nemoj to zapisati
ne volim štandove sa knjigama
na sajmovima knjiga, pisce
kreature sa lulama, sterilne lutke
ne volim kad mi žene daju
bombonice sa mentolom
borhes je probao kokain
i rekao ništa, kao bombonice
 
sa mentolom
premda je to prelijepo, mislim
u nekome mome svijetu
takva bića kao žene
da ne znaju drugačije

otkrivati vatru
volim tu naivnost
premda ti skoro i ne moram reći
da ja koji ovoliko psujem
i ne mogu voljeti drugu
osim one koja je besramno
udahnula nikotin
iz mojih usta
i tako čišću
i svetiju
od drugih, u mome svijetu, mislim
ponavljam ti, kojeg ti ne razumiješ
i možda ćeš ako si sretan
napisati o meni bosanski bukovski
ili dali ili možda ako si nesretan
jer siguran sam da ne razumiješ…
bukovski je bio obična curica
za svakog klipana rođenog u posavini
tamo gdje je voda takva
da svakome ko dođe sa strane
pojede bubrege
za nekoliko mjeseci
 
vidiš da ni mene ovoga puta
nije prepoznala
ne znam kako je moja mati
 
preživjela, kako je mogla voljeti
čovjeka koji toliko pije, puši i psuje

Mensur Ćatić