zagasil san letriku,ležal va škuron
dokle god mi oči nisu počele suzit
i mišaju se vetri leh ča zavrti na jugo
zavraće na buru kadi ona gre
miljar je škoji va mojemu mraku
i konjski repić i buketić... kadi leh
kanotjerica od belih roic sviti
va srcu va kon mišaju se vetri
i sada ju vidin
kadi gre zi buketićen
belih ljubic zdolu škaline
(z razbijene kolena meni...meni gre
ma ljudi ča se delate kako
da ne znate da ona je moja..
i konjski repić i buketić)
kadi leh kanotjerica va mojimi očimi
od belih rožic sviti
(i jema mijardu otoci di te nima)
hvala Lidija , čast mi je i radost
hvala Ida,čast mi je i radost
krasna pesem v čakavščini, lahko rečem, da si je ne upam prevesti v sl. jezik, čeprav me mika, ker me muči par odsekov ...
mensur, bi jo morda hotel prevesti v ijekavsko varianto ?
LP, Lidija
krasna pesem v čakavščini, lahko rečem, da si je ne upam prevesti v sl. jezik, čeprav me mika, ker me muči par odsekov ...
mensur, bi jo morda hotel prevesti v ijekavsko varianto ?
LP, Lidija
evo prijevoda s poštovanjem i zahvalnošću
U MOJIM OČIMA RAZBIJENA KOLJENA
ugasio sam svjetlo, ležao u tami
dokle god mi oči nisu počele suzit
i vjetrovi se miješaju tek što okrene na jugo
na buru zamiriše tamo gdje je ona
i tisuću je otoka u mojemu mraku
konjski repić i stručak cvijeća... u srcu
gdje samo majica od bijelih cvjetova svijetli
i u ko'm miješaju se vjetr'i
i sad je vidim
gdje s bijelim ljubicama
silazi stepenicama
(razbijenih koljena k meni... meni dolazi
ljudi moji, što se pravite
kao da ne znate
da ona moja je...
i konjski repić i stručak cvijeća)
gdje samo majica u mojim očima
od bijelog cvijeća svijetli
(i ima milijardu otoka gdje te nema)
izostavih nehotice zadnji stih
hvala ti, mensure!!!
krasno!
:)
LP, lidija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!