Noću

dok sa sebe skidaš

                ruku voljene žene

izvlačiš se iz postelje meke

i lažeš da do toaleta trebaš

(vjeruje ti

jer godine te stisle

češće se ustajati mora)

ti kradom ideš do balkona

pogled u nebo upireš

i tražiš našu zvijezdu

pitaš je kao sestru

da li te se još uvijek sjećam

vapiš za odgovorom

u noćnoj tami

i moliš anđele da me donesu

daleko od tebe

baš kao i naša zvijezda

u tuđem krevetu budna sanjam

i tvoj dah na vratu osjećam

bezglasno gunđam

eh, senilni starče,

sve zaboravljaš!

... osim mene

Safeta Osmičić