priča o surovoj povijesti

katakombi

vodenih kanala i

pokretnih mostova

zvučala je kao

tragikomična avantura

jer je roblje

koje je davno

osudilo gospodare

završilo pod oštricama

mačeva njihovih

nakrivljeni nišani

pored trošnih križeva

ukopani

pod žalosnom vrbom

kraj puta  

ostaci kostiju iz dubina

kroz korijenje dahću

i kao da šapuću

memento mori

raster podneva

u vitraž staklu prozora

postade zamka

za užarene poljupce sunca

posijane po krovovima

stare gradine

ispod tih krovova još odjekuju

pozivi dobošara

mladim regrutima

sretnim nesretnicima

što su dizali barjake

sablje kubure i živote

za gospodare i

domovinu

misli mirišu

tragovima vremena prošlih

i strpljivo mašu

maslinovim grančicama

dok svoju golgotu

i goru maslinsku

traže

Jure Drljepan (JUR)