otvori bilježnicu, majko, izvuci
prste iz tihog brašna, iz sjedokose

gline! mirisne rožnate dlanove mi

sačuvaj za poputninu. postoji vrijeme
i bezvremenost: u oba sam kod kuće.
ja sam samo zec, koji s dupetom u ulju

drhti pred ribarnicom i želi par
malih bogova, tisuću sabljarki,
i još kakvu plahu srnu preko noći.

ujutro ću se objesiti u dimnjak, majko!
zajedno sa zvijezdama ću polako osušiti
svoju jedinu pelenu, svoju naježenu kožu

i svoju sivu sapunicu. kad budem suh,
nagovorit ću cvijeće i puževe i ruže
da ožive tvoje kamene egocentrične oči.

Jure Drljepan (JUR)