IV

uplašim se
veličine
straha očiju
gdje čovjek je sam
sebi gdje sama sam

III

sebi čovjek
(kidajući zubima
čvorove slutnje)
u povratku
rijeke riječi
razlije se
između dva očaja
razmili eto


II

tu sam ti
srce gdje samo
nit sebi si
nit drugima
vez razvezeni
(šutnjom bez povratka
pregazi me

gdje si sad
kao pelud s ruže
vjetru vjerujući
otresao)
da vrisak je pjesma
zatočena
vjekovima u njedrima
tišinom onom tek


I

srcem
onog što voli
 

Danja Đokić