Odzvonilo je podne
bez ikakve žurbe
u pokušaju
da se korigira jutro
onako bljutavo
van svih mjerila
zanijemila sam
premda je nemoguće
čak i tebi običnom
tek promatraču
ne primijetiti dalje
nit onu od suza
do sjaja u travi
kako se vuče
ta kolona slika
bez valjanog početka
i sve pjesme koje
tebi napisah
a imale su izgled
neba pohabanog
od zvonjave
i onaj osjećaj ehom
kako zbunjena
drhtim još samo
strunom
potom ona potmula
dva tri udarca
pod rukom su bila
tako slična buđenju
iz sna duboka
od tebe još
pamtim iako sve
se mijenjalo naizgled
(okvir i slike prazne
od tišine potom magla
što ličila je na tkanje
promašaja naletom)
u konačnici
zapravo isto je sve
ostalo za dlaku
samo zvona utihnuše
Hvala Vam, Lokativ, na prelijepom komentaru, ucinili ste mi cast i radost citanjem i komentarom
Zelo lepa pesem:)
Lp, Lea
Hvala Lea, od srca, na ucinjenoj casti i radosti zbog posjete i prelijepog komentara
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!