zakukuljen u hlad

sanjao sam da spavam na snijegu

kad sam postao svjestan

da su smrznute rašlje na mom licu

tvoj tankoprsti dlan

nisam se okrenuo

bez riječi sam budan ležao kraj tebe

kao i toliko jutara prije

bez riječi raspršen u drhtavoj tajni

dolazaka i odlazaka

kasnije sam sebe zatekao

kako u kuhinji pristavljam vodu za čaj

onda sam u tvoju šalicu namakao vatu

i kraj otvorenog prozora

s usana brisao tanke tragove

lastavičjeg smijeha

koji mi je uvijek

samom svojom nečujnom prisutnošću

preoblačio vrijeme.

breza