velika dvorana sa stolovima punim cvijeća i vratima širom otvorenim
prema baltiku, moja se sestrišna udaje za čovjeka
kojeg voli, on je kurd i nije mi neobično,u familiji osim naroda
s balkana imam već amerikanaca,talijanki,nijemaca,turaka,
turkinja, meksikanki..sve vrijeme sa blještave pozornice

klizi prelijepa kurdska muzika
prelijepo je,kurda je puno više u sali a ionako
kontam kako ni njima ni meni neće biti lahko
ako mi ne budu pazili dženitu, naučio sam kurda već da kaže da je iz odžaka
iz bosanske posavine,zove me daidža
i mi bosanci polahko ulazimo u prelijepa kurdska kola

plešemo s njima a onda u salu ulazi bijeli mercedes
dugačak deset metara, vozač u bijelim rukavicama otvara vrata
dženita i cezar izlaze i idu prema plesnom podijumu
tišina u kojoj se sjetim kako ju je ujeo bumbar
kad je bila mala i kako sam umirao
od straha, jučer mi je krišom kupila tri kartice za mobitel, da niko ne zna
i onda sa razglasa kreće pjesma, utorak,petar grašo

skupljeni u jednom dijelu sale bosanci plaču jače od muzike
i ništa ljepše nisam vidio u životu

Mensur Ćatić