Uzorano prazninom
i ovo jutro
rodiće samo jalovi dan
u kojem će nicati
cvjetovi bez peluda i tučka
dan bez leptira
i pčela medonosnica
još jedan dan
u kome ću zidati
čardake u oblacima
i kule od pijeska
vjetar kad zapuhne
oblaci će
munjama da se pobodu
i sruše čadrake
od mašte sazidane
bujica će naići
i pomesti
kule od pijeska
i jalovinu donijeti
pred moja vrata
a tebe
ni danas neće biti
da blato skloniš
sa moga praga
da otvoriš vrata
ljepšem danu
sasvim drugačijem
od ovog svakodnevnog
usahlog i pustog
kao duša moja
tvojim odlaskom
što je opustošena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Safeta Osmičić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!