Iz privatnih, opravdanih razloga se povlacim u svoj svijet poezije, daleko od objavljivanja...zahvaljujem se svima od srca na podrsci i prelijepim rijecima koje ste mi upucivali  za moju poeziju...bilo mi je lijepo druziti se s vama, zelim vam puno, puno lijepih pjesama i prijevoda...hvala jos jednom, od srca....

Sretno Danja.

Javi nam se opet kad dođe pravo vrijeme.

Srdačan pozdrav

JUR

biću slobodan pa citirati Tomislava Dretara,velikog,antologijskog pjesnika i vrhunskog književnog teoretičara i kritičara koji povodom Tvoje knjige i konkretno povodom ove Tvoje pjesme govori ne samo o ovoj pjesmi nego dotiče i neke jako važne stvari glede mogućih načina čitanja Tvoje istinski vrhunske poezije. Nemoj ići od nas,Danja!

,,Danja Đokić kreira, s-tvara, tj. našem uobičajenom načinu spoznavanja značenja i smisla riječi ona skida pokrivala i razgolićuje u potpunosti riječ, stavlja riječ u svoj njenoj nagosti na ubitačnu svjetlost sunca spoznaje kako je rekla Marija Zambrano u svojoj studiji „filozofija i poezija“ (Librairie José Corti, Paris, 2003-iako je studija napisana još 1939.).
peteljke riječi
obilježeni
kako smo i došli
u boli od boli
jednako goli i bosi
od zemlje otpušteni
dugom samo

zastrti koprenom
(kao u začetku)
od Sunca

O kojem to stanju duše možemo govoriti u ovim stihovima? Možemo samo tragati za značenjima, shvatiti jedan sloj značenja, osluškivati ritmiziranje izmjenom suglasnika i samoglasnika i tražiti smisao i izmjenama značenja jedne te iste riječi u dodiru s drugim riječima, u slikovnom tražiti zvučno, u sintaksičkom tražiti morfologijsko koje se onda pokazuje kao jedna neiscrpiva zaliha mogućih značenja, spoznaja, namjera, da bi se na kraju shvatilo da za čitanje ove i drugih rijetkih knjiga u ovom vremenu nije više vrijeme razonode uz čitanje poezije već da treba, ponovimo to s Luigiem Pareysonom došli smo do čitave jedne ontologije koja će nam poeziju pokazati kao s-tvorevinu neiscrpivog. Neiscrpivog, čega? Svega već postojećeg i dosegnutog umom, duhom i slutnjom i svega onog još ne-postojećeg i nespoznatog i nenaslućenog ali mogućeg."

Hvala Mensure, veliki Pjesnice, hvala na Tvojim prelijepim rijecima i dobrohotnosti...evo i nastavak recenzije...sasvim slucajno, obje ove pjesme, nisam to prije ni primijetila, dobile su objasnjenje u recenziji Tomislava Dretara...prije nego se povucem, prilozit cu dijelove iz recenzije, kad je vec krenulo sa recenzijom....

"

Za čitanje ove poezije ne treba nositi rječnik svog niti bilo kojeg drugog jezika. Sve su riječi iz čitateljevog jezika, koji nije ništa drugo nego stok, zaliha riječi, pamćenje riječi, koje iz  usta ili uma čitateljevog izvode dva agenta kretanja riječi – onaj govorni (koji ubuhvaća sve vrste govora od svakodnevnog do političkog, ali svaki je govor shematiziran, šabloniziran, ugramatiziran tako da riječ može biti samo na jedan način i u jednom značenju upotrijebljena). Da bi se čitalo ovakvu poeziju, poeziju doba koje dolazi, treba imati enciklopediju u glavi, opću sa svim posebnim jer u njima su dana sva opća i specijalna znanja potrebna u razotkrivanju tajni pjesnikove s-tvorbe. O čemu je riječ? Nasuprot ustaljenom mišljenju da je poezija umjetnost jezika te da se pjesnik koristi jezikom kojeg skida s pojavne površine stanja i objekata, ova poetika iskapa riječ iz podsvjesnog slagališta riječi, uneobičava ih sklapanjem značenja u neočekivana i nepoznata stanja i odnose:

svjetlo riječi

i nagost

mladih trava

stvara, sklada poetsku tvorevinu, za koju je teško reći da je to pjesma jer njena pjevnost  nije uobičajena, u navici govorenja okoštala misao da treba, kao nekad uz gusle, opjevavati povijesna zbivanja i slaviti bogove, iako ništa tako otvoreno ne slavi Božju kreaciju kao postojanje poetske tvorevine koja niti ne spomene ime Božje ali jasno svjedoči svojim bivstvom bivstvovanje vrhunaravne i čovjeku nedostupne spoznaje Boga. To nije svjedočenje izjavom već pri-bivanjem, postojanjem, onim postojanjem koje se ne da ukoričiti u bilo kakvu tj. nikakvu birokratsku formu, govorno shematiziranu, u našem slučaju, potvrdu o postojanju pjesničkog. To poetsko biće samo gradi, stvara, kreira sve svoje organe, sastavnice i rastavnice, svoj okoliš, svoje namjene koje nisu za ovosvjetsku upotrebu kao ono što treba dobro promućkati pa popiti tijekom jela u maloj dozi. Da, nova poezija traži i novog čitatelja i novi načim poimanja i tumačenja poezije, traži drugačija znanja od onih koji su se nekad zadovoljavali dostizanjem egzaltacije duha , zanosa, tuge, ljubavi, patnji, razočarenja, sve samo ne ono što je prava čovjekova priroda, ratio, što znamo još od Déscartesa ali, eto, nekako zaobilazimo.

Danja, uzmi si vrijeme koje ti je potrebno da se staloži što se staložiti mora, vjerujem da ćeš nam se opet vratiti, znajući da te ovdje čekaju prijatelji i čitaoci željni dobrih stihova.

Budi i ostani nam dobro do svog povratka.

Srdačan pozdrav!

Dada