Zemlje znanja

Dok slušam Doris Lessing kako priča

o porušenim šumama u Rodeziji i

siromašnim školama bez knjiga

o tome kako su je molili

donesite nam knjige kada dođete

hvata me plitak san u kojem letim baš iznad tih šuma

tih škola

poput Chagallove Belle

lebdim i ugledam svoju tužnu školu

s knjigama koje malo tko želi pročitati

klupama starim četrdesetak godina

uništenim i ružnim

poput uništenog lica Legena grada.

Potpuno smo zaboravili na ljepotu

ne može se živjeti bez nje.

Mislim kako i mi sličimo toj Rodeziji

na neki način

s prozorima koji se raspadaju

i kroz koje šetaju svi vjetrovi srednje Europe

oknima koja se ne mogu zatvoriti

bez najobičnijih roleta da nas štite od sunca

a zelene školske ploče

poput umornih krokodila

posljednjim snagama izlijeću iz močvare.

Gledam svoju školu kroz nebesko plavetnilo

dok Doris Lessing priča o znanju

i mislim

kako to mi postajemo Zemlja znanja

i kakvog znanja s 12 % čitača?

Bella leti iznad Vitebska

gola i lijepa poput Venere

bez lica

okrenula mi je leđa

ali ja znam da se smiješi

smiješi se svome anđelu

sretna iznad Vitebska

dok odlazi.

nadacrnogorac