Piše pismo iz daljine
svojoj majci sin jedini,
dok još možeš, kreni majko
tu se sprema zlo veliko.

Vjerovala nije majka
tolkom strahu sina svoga,
odluči se da ne krene,
da pričeka, da ostane.

Palile i harale su
krajem ravne Posavine
sve pobile- uništile,
teške horde dušmanske.

Nestala je stara majka,
uništen je njegov dom,
nekad lijepa Posavina
sad postade uspomena.

Bez prestanka, tražio je
svoju majku sin jedini,
devet dugih godina,
nadao se, da je živa.

Jednog dana odluči se
otići do rodnog kraja,
suočiti se sa istinom
koja se dogodi g.92.19.maja.

Ne traži sine majku,
reče mu neka žena,
tvoja majka živa nije,
tam kod crkve Sv. Ane
majka ti je ubijena.

Teške riječi zabolješe,
sve mu nade potonuše,
ta istina tako gorka
posta rana preduboka.

dunja