Za slobodu
neumornog tragača
na brijegu
kuća izgorjela;
… rasula se
i familija cijela!

Stari hrast zadrhtao
u samoći zaplakao.

…i tako
jedno vrijeme stalo.
Prestalo.
Polako prošlost postalo.

Hrast shvatio.
Kraj prihvatio.

A zgarištem danas
trepere odjeci
rađanja, stvaranja
osmjeha, radovanja
suza, razaranja…

i vežu umorne noge
nesretnog tragača
za nikad izgoreni kamen
napuštenog ognjišta.

vida