PREVOD: Lucija Lotus Mlinarič: OTKAKO IMAM IME, VIŠE SE NE DIŠEM.
čistim zjenicama razjedam sate
dok zidovi grabe jutro.
cijeli tjedan mi krvare usta;
kažiprst blatom po stijeni crta,
koža ograničava svojim zrcalom.
odsutna lubanja zagrize
pijane korijene vlastitih ruku.
pipajući tragam za tetovažom utisnutim očima.
dozivam se lupanjem po stijeni.
međe između grčeva gnijezde u bubnjiću –
spaljena jezicima odričem se samoj sebi.