U ovom su stoljeću otkrili da je za biće, sposobno vrhunskih prijevara, čak i ubijanja braće i sestara, potrebno tri milijarde parova.

U prošlom je stoljeću djed kupovao srećke lutrije, ali nikada nije pogodio više od nove srećke. Išao je na zagrebački velesajam. Nije nam donosio zlatne kornjače ni motorne romobile. Donosio je mjehuriće i šarene plastične vjetrulje. Iako je imao stakleno oko (nikada nismo saznali zašto), na klaviru je lijepo zasvirao burlesku kao ona nasmijana lutka na televiziji. Valjda je kao regrut skočio s vlaka da bi pobjegao iz njemačke vojske. Postao je orguljaš i zborovođa. Na ferijama nas je usput naučio ćirilicu. Ponekad me poveo sa sobom u posjet prijateljima i rođacima; u susjedno selo vozili smo se mopedom i tamo sam dobila čašu malinovca.

U ovom se stoljeću ne rađaju više djedovi kao moj. Današnji unuci piju kokakolu i vježbaju ubijanje na računalima.

Mima