Pesma mi je na vrh jezika,
I to kakva!
Kad je stavim na papir
Biće lepša no slika.
Ne bih je dao za Beč
Niti za celi svemir,
Al', zbog nje me obuzima strašan nemir:
Izgubio sam jednu reč.
Nećete mi verovati,
Malopre je tu bila
A sad je nigde nema.
Ko bi mogao znati
Gde se skrila?
Jeste da je mala
(Baš takva mi treba)
Al' nije valjda u zemlju propala.
Ne mogu odoleti svojoj želji
Pa je tražim sve do neba.
Tu su i moji prijatelji.
Na sve četiri strane
Oni je sa mnom traže:
Vetar ispituje grane,
Rosa pupoljke,
Morski Val obilazi plaže
I prevrće školjke...
Nigde da se nađe.
Tužan okolo gazim –
Nestala je nada svaka.
Drugi dan kad sunce izađe
Ono je slučajno spazi
U džepu jednog dečaka.