VELI KSENIJA, NEW YORK MI JE U NOGAMA
Možda misli ovaj
plavičasti strahoviti div
s razglednice Manhattna
vidim sva tvoja duga lutanja i
šetnje duž prekrasnih avenija
vidim te u Brooklinu Harlemu Greenwich Villageau
tvoje osjetljivo lice iznutra
potopljeno u sebe
u neku blagu lošinjsku noć
izranja kao dodirnuto rosnom svjetlošću
ono diše i ovdje na prorezu zemlje
uskom Novo Mestu
stiješnjenom međ Gorjance i Krku
ali onaj hod tvoj »zmagovit«
ono okretanje u sebe
dugu prekooceansku plovidbu duše
mogu zamišljati stvarno
samo tu u Agramu
kako sva mirisnija izlaziš iz Botaničkog vrta
ili se vraćaš s neke izložbe
ispunjena uzavrelim smirajem boja
u sebi potpuno izmirena
s tuđim lutanjima
u gradu kojemu pripadaš
tako potpuno da je neopazivo
kao srastanje otkinute ruže
s grmom prvotnim
ali kao na početku
sve prošlo već je novi zov
kao i ovaj tvoj New York
otisnut na rubu Stipinog proročanstva
u meni je »odtis« Flisarovih lutanja
u sobi zasidranoj negdje u svemiru
pomičem se zvjezdano
duž nekog novog Inkovskog sna
svejedno koja ipak
Amerika u Argentini Boliviji ili u Meksiku
ili ovdje na Manhattnu
kojim hodaš
koji ti je zauvijek
sav u nogama

Iz zbirke Paralelni glas

lydia