Ležim pod pokrivačem.
Slutim, oluja se približava.
Iz vjetrovite oaze dojurit će kameleoni.
Mijenjat će mi boju tijela
tražeći u njemu sunce
da okrilate.
A onda će se zakukuljiti u mojoj kosi
koja mi ovija presušujuće srce.
Vjetrovita oaza će ih čekati,
ali oni se neće vratiti.
U sebe će ih posrkati moje pustinjsko tijelo.
Željno novih boja progutat će ih u vlažnu dubinu pupka,
nezasitno će ih proždirati svakom svojom porom
sve dok se ne začepe
i pokrenu pješčanu oluju pod mojim pokrivačem.