odgrnem novi dan
pročišćenu prošlost
položit ću kamo pripada
u stari orahov ormar
iz bubnja revolvera pokupit ću streljivo
neću više dizati revolucije
zaboravit ću ruski rulet
neću više paliti mirišljave svijeće
i dolijevati ulje

sasvim jednostavni dani neka budu
takvi kakve većina izbjegava
u širokom luku
možda te neću držati za ruku
i lunjati selom
i subotom kupovati sreću na sajmu želja
iluzije ću gurnuti pod moj otrcani sag
i pogledati ti u oči
takav kakav sam
bijedan i velik
a ti kako hoćeš
vrata su ti uvijek otvorena

Mima