
U osvit aprilskog jutra
sklupčan u prostoru
njenih mladih godina
rođen je moj čas
potekao sa izvora
čistih misli i želja
da se traje
i ne nestaje,
da se nalazi
a ne traži,
raste duhom
i nikad ne završi ...
Danas plovi
bez kompasa i galije
izvlači mreže bez ulova,
svetlost mu na jesen miriše,
neukim rukama miluje krila mlade ptice,
nemuštim usnama niže bisere u zvezdanu posudu
iz koje otiču kapljice života.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vertigo
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!