svakodnevno se vraćam kući
u dom plamtećih strahova
možda se od vas razlikujem samo u tome
što nemam prijatelja
tek nekoliko površnih znanaca
i u džepu šaku svakidašnjih
uljudnih fraza
moja je soba prazna
puna razbijenih ogledala
i ja sam jedini preživjeli komadić
holokausta usahlih srca
pod krevetom valjaju se krici
i prašnjave iluzije
zidovi sobe su izrešetani od naboja
stari ormar je pun leševa
i u ladici moje komode
počiva napunjeni pištolj
tuđin sam u očima krvnika
za moju krv je raspisana tjeralica
uvenule su mi riječi
oči su ugasle
samo sat tiho tiktaka.