čuješ kako zamire korak
danas te je napustila zdrava pamet
tvoji temelji su rasklimani
kao zubi mornarskog pijanice
ne možeš ih učvrstiti
u smrdljivoj mješavini izmeta i pišaline
oko svog raspadajućeg tijela
ovijaš bljeskutave krpe
i pokušavaš u njih uhvatiti vjetar
a ustajali zrak ne miče
draži nam nozdrve
i tupi oštrinu naših čula
vidio sam te drugačiju
vidio sam te nježno mirišljavu
i zelenu pod zvijezdama
prijaznu do svojih
a ti čudakinjo
zanemarila si ljude
u svom širokom naručju
hranila si štakore
sad guzati glodavci
bruse sjekutiće o tvoje kosti
navodno su to inteligentna bića
preračunavaju
polukružno će se okrenuti čim to bude moguće
a mi ćemo zaglaviti u tvom drobu
i tražit ćemo te na zgužvanom zemljovidu
dugo nakon što budeš samo još sjećanje