TRENUTNA PJESMA

Grad… vreva…
Biti među ljudima
a ipak sam
ponekad upravo godi…
Osjećaj unutarnjeg mira
dok pijem kavu na trgu
a oko mene
hodaju i trče ljudi.
Promatram,
razmišljam,
u miru sa sobom…
Netko mahne rukom
na pozdrav
pita, onako usput – kako si?
A ja kažem – dobro
čak i kad nije dobro
jer zanima li to koga
uopće iskreno?
I pitam se
dok tako promatram
gradsku vrevu:
Kamo to idemo?
Što gubimo?
Što li ćemo dobiti?
Ne znam…
Znat će oni iza nas.
Možda...
Ne bude li prekasno…

Mima