Tanki su prorezi njenih trepavica.
Tanji od onih na prozorima.
U tihim večerima čuješ njen dah
kako olovno puže po vratima.
Na uzdrmanoj kvaki traži potporu.
Kad bi je bar malo potapšali po ruci,
samo malo stisnuli k sebi.
U svoje razjedene brazde bi ga skrila,
na krvnu stijenku bi opet privila
svoje dijete
i dugo, dugo bi ga mazila.
A ovako, šuti višekatnica.
I suzeći pušta streha.