PREVOD: Dusann: LAURA
onda
kad sam se neprestano budio
posebno za vrijeme punog mjeseca
kad su sjenke i crvenkasti koncentrični obruči
ispunjavali moju sobu
i kad je kiša noćima
padala
ravnomjerno
kao sulice
rimskih centuriona
po galskim naseljima
i rosila stakla
mojih celofanskih prozora
kad je vjetar u obližnjoj šumi
mrsio kosu drveću
i svlačio pretijesna odijela
kad su trave dobivale još izrazitiju
fantastičnu
zelenkasto halogenu boju
kad sam noću sam čamio u sobi
i promatrao kako se
materijaliziraju duše umrlih
kako prolaze kroz moje
rožnate zidove usamljenosti
što sam više napinjao mozak
i oči
bolje sam razaznavao njihove obrise
sve sami poznati
pokojni obrazi
koji su obilježili
moj život
duše su
samo šetale – ništa nisu govorile
svjetlost je bila mutna
i nekakva božanska tišina
i toplina
ispunjavala je potpalublje moje duše
a one
kao da lebde zavijene u
crne druidske kute
strah me je bilo
a bijela koščata ruka mi je utrnula
da bih upalio svijetlo
na svom lebdećem
noćnom ormariću
jedva sam čekao
da dozori jutro
da rasprši tu iluziju
bilo mi je neugodno
da se bilo kome povjerim
ionako su me uvijek tretirali kao budalu
jedne noći nisam više izdržao
previše mi je mučio
dušu i tijelo
povjerio sam se prijatelju
i on mi je rekao sav prestrašen
da se poškropim
blagoslovljenom vodom
jer me je obuzeo vrag
uzeo sam više bočica
i krenuo u crkvu
da ih napunim
bio sam sam
samo moji prestrašeni koraci su odjekivali
po beskrajno dugoj crkvenoj lađi
slike svetaca na zidovima
su se topile
i zlobno
gledale
zrak se je zasitio
mirisom istopljenog laka
tresao sam se i grižnja savjesti
me je prožimala
iza sakristije me je
promatrao spasitelj
svojim fluorescentnim okom
htio je sići
sav krvav
s križa
i srušiti se na mene
svake večeri sam se škropio blagoslovljenom vodom
molio nekakvu svoju molitvu
u džepove pidžame sam trpao
glavice češnjaka
da ublažim spasiteljevo (božje) oko
ali straha
i grižnju savjesti nisam otjerao
neko vrijeme je bilo sve spokojno
normalizirao
se moj duhovni život
dok nisam jedne večeri
kad je pun mjesec
povio moju
melanholičnu sobu
počeo
čitati knjigu
svojih
priljubljenih
soneta
i u njoj
iznenađen
ugledao
na koricama
perom
zapisanu
krvlju pokapanu
posvetu
Tvoja Laura
Anno domini
I327
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jure Drljepan (JUR)
- 05. 03. 2011 ob 08:36
- Prebrano 1137 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 305
- Število ocen: 7
