VIDIM SE
Izvaganu porciju okrećeš na tanjuru
razgrćeš dekorativno lišće - tanko, baš k'o intuicije
ima ga najviše i ostavljaš ga za kasnije
još kukavica iz zidnog sata nije zakukala pet puta
i prerano je za rezanje dobrog kruha
pobireš mrvice od jučer
u prorezima plastičnog stolnjaka taman je toliko prostora
da će možda ostati koja i za sutra
okrećeš glinenu kašiku, onu istu
kojom je tvoj otac kusao partizansku čorbu
i kojom si u omladinskom taboru grebao po kotlu
dok je hrđa osušene krvi sipala iz žuljeva na dlanovima
tvrdim kao cesta koju si do jučer glodao
hitajući u fabrički dim
što će te izdisati za djecu koja se vrijedno uče
kako će propasti
okrećeš glinenu kašiku
ne pitaš se više gdje su nestale oči
gdje su tvoja usta, odsjev lica
ili bilo koja druga slika, iskrivljena stolica il' komadićak neba
što svakom pripada
sviknuo si na sjaj kojeg nema
zemlja je zemlja, kažeš, što uzme to ne vraća
i sliježeš ramenima
kukavica u zidnom satu je pozobala bateriju
osluškuješ muku
što s krutim prstima tambura po stolu
odmičeš tanjur s izvaganom porcijom, pomisliš
dekoracija lišća zna biti lijepa i na groblju
mraz crta venecijanske ruže na prozoru
zidovi sve više liče na ogledala iz tinte
ali ja se vidim, vidim se u tvom oku.
razgrćeš dekorativno lišće - tanko, baš k'o intuicije
ima ga najviše i ostavljaš ga za kasnije
još kukavica iz zidnog sata nije zakukala pet puta
i prerano je za rezanje dobrog kruha
pobireš mrvice od jučer
u prorezima plastičnog stolnjaka taman je toliko prostora
da će možda ostati koja i za sutra
okrećeš glinenu kašiku, onu istu
kojom je tvoj otac kusao partizansku čorbu
i kojom si u omladinskom taboru grebao po kotlu
dok je hrđa osušene krvi sipala iz žuljeva na dlanovima
tvrdim kao cesta koju si do jučer glodao
hitajući u fabrički dim
što će te izdisati za djecu koja se vrijedno uče
kako će propasti
okrećeš glinenu kašiku
ne pitaš se više gdje su nestale oči
gdje su tvoja usta, odsjev lica
ili bilo koja druga slika, iskrivljena stolica il' komadićak neba
što svakom pripada
sviknuo si na sjaj kojeg nema
zemlja je zemlja, kažeš, što uzme to ne vraća
i sliježeš ramenima
kukavica u zidnom satu je pozobala bateriju
osluškuješ muku
što s krutim prstima tambura po stolu
odmičeš tanjur s izvaganom porcijom, pomisliš
dekoracija lišća zna biti lijepa i na groblju
mraz crta venecijanske ruže na prozoru
zidovi sve više liče na ogledala iz tinte
ali ja se vidim, vidim se u tvom oku.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 04. 03. 2011 ob 13:06
- Prebrano 1151 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 872
- Število ocen: 21
