Trenutno se osjećam kao jaspis u kotrljajućem prstenu
ne znam da li iznutra zvečim ili ječim
pri svakom obrtaju osjetim bič nemoći na tabanu
i neku potmulu jeku u zatiljku
o, blago se larvi i pauku što ih vjetar ljulja na plavom cvijetku,
blago brezi što mijenja jastuke oblaka na tjemenu
blago vremenu, blago vremenu!
Sad bih trebala hiljadu jata češljugara
da pozoblju sjemenke čičaka
sad bih trebala bar još jedan par ruku
da iščupam svaku bodlju
kotrljam se niz strminu
ne osjećam više svoju kožu
o, što sve stane u jednu poru!
Dan se čudno nagiba, ispotiha nešto pucketa,
ne znam dal' Narmerova ploča il' prazna srčana komora
ne znam dal' to magma ključa il' hrska hrskavica u pršljenovima
opasno,
opasno se zemlja nagiba
sama od sebe se otvaraju babilonska vrata
iz jarka maše Fatimina ruka, s njenog dlana me prati oko nijemog usuda
ni sa tisuću piktograma ne bih mogla izraziti što osjećam
kotrljam se satima,
sati su godine i godina časak postaje
zaustavi me
ne znam više dal' put markira mene
il' ja trasiram putanju duši moje sjene
ne znam ko koga nosi, ja nju ili ona mene
jedna od nas dobro stenje
zaustavi me
sad mi treba još jedan par ruku
osjećam se kao jaspis u kotrljajućem prstenu
ne znam da li zvečim ili ječim, zaustavi me, digni da predahnem,
da oslušnem
što to zvekeće, kroz čije žile se pretačem,
dal' pjevam, il' plačem
ni sa tisuću piktograma se ne da izraziti ovo što osjećam