VRIJEME NAM JE STALO
vrijeme nam je postalo branik
pred udarom bure
dok mlazovi kiše s neba cure
a procvala lipa kao brižna mati
listove širi nad cvjetovima
zavjesa se njiše
kao da diše
skupa s nama u tjeskobi trena
kapi kiše promiču kao sjena
ispred očiju naših
spletene ruke pričaju priču
i bogu i robu tako znanu
kako se sudba u jednom danu
poigra s ljudskim bićem
kao s listićem
kao s prašinom ulice puste
zastalo je vrijeme na usnama našim
zastala je kaplja na lipovu cvijetu
zastala je ptica po napornom letu
i sletjela pod prozor
tražeć' luku spasa
pogledali smo je - ostali bez glasa
i pronašli prste spletene u kosi
pronašli smo nešto
ne sluteći što je
nismo znali što ta kiša nosi
zadrhtaše nam srca
zarobljena čudnom snagom polusvijesti
snagom što zle sile
pobijediti može
al' ožedni treptaj od dodira kože
prstima žednim
dok smo želju pili
dok strasno smo grizli to zastalo vrijeme
oči su se – nijeme
sve glasnije zvale
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jure Drljepan (JUR)
- 21. 01. 2011 ob 20:55
- Prebrano 1179 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 675
- Število ocen: 15
