L S D
izgladnjela krv
razjeda ti ćelije razuma
opoj snova priziva zamršena klupka
probuđene svijesti
vene su jače
od zadnjih atoma njenih molbi
iz igle ponovo sišu medovinu snova
daljine postaju bliže
katedrale postaju ptice na nebu duginih boja
oltari klecaju pred tobom
dok svjetlosne kugle sjevaju horizontom
a oblaci upijaju korake nepoznatih posjetilaca
vrhovi prstiju dodiruju valove vječnosti
i zeleno zasvjetlucaju kad sjena proguta lice
a zlokobni bubnjevi zatutnje iz proloma
kapljice mrtve tišine kapaju
na ledeno čelo
crna rupa zijeva
orkan praznine guta košmar slika
vremenska kugla prsnu
prasak prokide tamu
rubovi modrine uploviše u mutne zjenice
a kroz prazninu u glavi
odjekuju njene riječi
nikad više
nikad više
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jure Drljepan (JUR)
- 13. 01. 2011 ob 19:43
- Prebrano 1636 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 603
