Na proplanku jutra
rumeno sunce odsjelo
na prste se propelo
da bi što širi horizont zajelo
i gle… primiče se meni
u moje zaigrane grane
njime obasjane
došlo je, veli
da bi dobro raspoloženi
zajedno malo odsjeli
kada je pomislilo kako daje
kako sobom našu sreću nosi
od radosti se razigralo
još svjetlije postalo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!