podivljali mjesec je bijesno zagrizao
crnu materiju nebeskih plućnih krila
a samo jedan oblak se rasparao
na oštrici planinskog grebena
njegova utroba se polagano
vrtložila nadolje niz krezube usjeke
ostarjele kože kamenitog gorostasa
njegove silikatne dlake
probadale su mi kožu na tabanima
dok sam se penjao prema vrhu
prsa mi je grijala kožna vrećica s talismanom
koji mi je poklonio ostarjeli mag
ako savladaš tu strminu
dovoljno si snažan
svuci odjeću i skini šešir
izuj obuću
pred nju ćeš stići onakav
kakav si se rodio
napravio sam
veliki krug iz kamenja
stao u sredinu i zapjevao
o, dođi, trorogo čudovište
rastrgaj me i požderi
ali budi milostiv do moje drage
dohučalo je kao grom
i rastrgalo moju svijest
na tisuće komadića
nema me više
pa ipak
jesam
sad usamljen čamim
u njenoj srži
i njeno ime
već davno sam
zaboravio
ali tvoje
nikada neću