ništa dobro nisam čuo o tebi
kažu da si pobjegao kad si prouzročio tešku prometnu nesreću
kažu da si bio u zatvoru zbog prijevara
o tebi sam zapravo znao samo to
da si izabrao pogrešnu bolesno ambicioznu žensku
(što si kasnije i sam shvatio)
i da već godinama ne piješ više
a ipak znam kad sam bio u poteškoćama
kad sam bio izgubljen i usamljen
kao nikada do tada
kad sam cijele tjedne pijančio kao genijalni F. Scott Fitzgerald
osobno
kad sam dangubio u najzloglasnijim lokalima
(u onima s oguljenim umazanim fosilno zelenim karo
stolnjacima)
koje ni on vjerojatno ne bi posjećivao
okružen podsmjehom slinavih licemjera
pojavio si se nenajavljen
s nekakvom žućkastom oguljenom knjigom za samopomoć
koju si mi poklonio
i rekao
da je ona za tebe lijek
dobro se sjećam toga dana
sunca koje te obasjalo
i tvoga obraza bez ijedne mrvice podsmjeha
bez ikakve trunke ironije
(iako si bio poznat kao veliki cinik)
u mozak mi se utisnula tvoja
krepko stisnuta ruka
iskren obraz
i razgovor
koji je bio možda najjači
kojega sam ikada s nekim imao
iako više ne znam gdje živiš
i što radiš
uvijek kad razmišljam o prijateljstvu
općenito
ili
za božić ramazan
kad otvorim tvoju oguljenu žućkastu knjigu
prvo pomislim na tebe
i na tvoje ime
Safete