pospremili smo ostatke svojih tijela
u šarene kovčege
hitrom poštom smo ih poslali
na mjesec
na mars
zaključali smo se u matične lađe
skeleti naših duša
su škrgutali od studeni
srca su bila nijema kao svemir
ljubili smo se u titanovoj kapsuli
u hladnim skafanderima gušili su nas osjećaji
parili smo se s fotonima u tvrdom osrčju sleđene tame
sipali smo sumpor i fosfor
zagrizali
u olovo
azbest
dijamantni vrhovi su zarezali u bjeloočnice
krv je preko ukrućene zjenice zalila pogled
tupi bol je raspleo sunčevo pletivo
polako smo nasjeli na ledeni greben
mramorni sarkofazi zijevaju prazni
krivnja nas peče kao novorođeno sunce