Sijana
Kad si krenula nisi ni primijetila
da se zora cjenka s noćnim prodavačima
ah, što sve nismo kadri učiniti za metar, dva bijelog šifona!
tamo iza snova, na tarabi obzorja je bila obješena vreća bez dna
s čempresovih iglica je opadala jutarnja izmaglica
i kroz tvoje gole, otvorene pore su se provlačila
svilenkasto plavkasta vlakna
i tako upredena
si mekano uranjala u sedmu stranu neba
ispod je tekla rijeka
i činilo se, možda zbog sandala s tankim kaišićima,
što su ti se poput perja ovili oko gležnjeva, kao da lebdiš
tamo negdje, između
zabrinuto sam ti dobacila da nisi ptica
već toplokrvna riba u safirskom moru
i da ćeš se, nastaviš li tako, mrijestiti
u suznom kanalu
i kao da si se tek tada sjetila nogu
si zastala i potom si dugo stajala
s čempresovih iglica su klizila godišnja doba
i kroz tvoje gole, otvorene pore su pronicale nepogode
talog ti je izjeo sandale
i tako si ostala pod odronom vremena, Sijana.
Ponekad te još čujem kako dišeš kroz jednu nosnicu
dok grebeš po stijeni špilje
u kojoj se učiš plakati onako kako su plakali stalaktiti
prije nego što su postali stupovi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 27. 09. 2010 ob 01:36
- Prebrano 1269 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 580
- Število ocen: 14
