Obukao si se u kožni
Kaput bezbrižnosti
S kutijom cigareta u džepu
Ležim na tvrdo preštepanom
Kauču i čujem
Kako vani pušiš
Zaklinjem te da me sačekaš
Dok me tvoja
Drži za ruku a trudnički
Trbuh joj se diže
I spušta
2
Želim poći na put
Hladnim stopalima
Kroz kišovitu večer
Iako unaprijed znam
Što ćeš reći
Već znam da poslije devet
Uvečer nemaš izlaska
Niti s vrećom smeća
U rukama
3
U starom kazalištu
Te čekam, mirišem prah
I ustajalu šminku
I posušeno drvo pomoćnih
Klupa, brine me, kako
Ćemo se stiskati na njima
Kraj gomile drugih tijela
Kako ćemo pratiti predstavu
U mraku, satkanom iz toliko
Misli i slika i udisaja
Odem kradom na parkiralište
Na zadnji dim prije početka
Asfalt se blješti od kiše
A iznad krovova centra
Se savija i ravna zaobilaznica
Kao pulsirajuća zmija u magli
Izgleda da sam se brinula
Uzalud
4
Snađem se u loži i drvena
Oplata mi sjeda u grlo sa svojim
Oljuštenim mirisom
Izlaz je zatrpan gomilom glava
A na odru je još toliko prostora
Morala bi tamo
Tamo bi morala
Na onaj visoki trapez
Da bi se zanjihala od ruba do ruba
I još malo preko
5
Potom sam opet u svom
Starom automobilu
Koji poslušno guta
Bijelo crtkanu crtu
Odmotam prozor
Da me jesen okrzne po čelu
Već sjediš pored mene
I dotičeš me na zavojima
Pa sam neprizemljena
I labava u odluci
Da je to bilo zadnji put
Da ne smijem više
Da si se izgubio u mom
Labirintu iskušenja
Mirišeš na stari začin
Sav neobrijan
I sav neobranjiv
Kiša koja mi sipi na lice
Je kao kondenzat
Koji se skuplja među nama
Oko neobljubljenih
Blizina
6
Za pet minuta smiješ u predvorje
I za to sam prevozila noć
Do njene zadnje sljepoočince