Ja sam onaj ludi pjesnik
u izrešetanim farmerkama
i iznošenim patikama
s naelektriziranim čupavim prsima
što u olujnim noćima
s upaljenim aparatom za varenje
luta po kestenovoj ulici
između 5 i 105 kućnog broja
tražeći kaleidoskopskim očima
svoju meku zavjetrinu iz stihova
ja sam onaj ludi pjesnik
što krišom ubire riječi s vašeg platinastog drveća
i potom ih lijepi na prazni komad papira
onaj sam
što u noćima punog mjeseca posjećuje nagnjile grobove
iza crkvenog zida
i debatira s mrtvacima o njihovim sudbinama
ja sam onaj blesavi nespretnjaković
kojem je svakidašnjica toliko tuđa
da je uvijek nanovo preinači
i iz nje vari metaforični svijet
ja sam Tantadruj
što se pokriva sanjivim rimama
ja sam onaj
koji umjesto termofora koristi naborani sonet