Zar je iskonski dodir
svilenih posteljina
odmaglio kroz prste
tvoje nezaustavljivosti
zar je sunce iznevjereno
tvojim lažnim koracima
počelo suziti
iz gole utrobe neba
zar sam ja
na našem mokrom jastuku
spalila svoju mladost
prinoseći tebi radost
zar si ti ugrabljena rijeka
kojoj ne poznajem ime
zar si Ti Ja
kojemu ne mogu vidjeti lice
zar si ti moj
ego iluzija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!