u mom životu bila su razdoblja
kad sam lutao ulicama
od lokala do lokala
u svom pocijepanom boemskom mozgu
kad su kroz moj oguljeni novčanik
prolazili razni
glumci literati
slikari luzeri dana
proroci prevaranti
kraljice noći
kad je padala kiša
kad sam sidrio u crvenom paučinastom lokalu
sat me je stezao
a kazaljke nemilosrdno tekle
kad mi je pobjegao svaki zadnji autobus
prema nikuda
na tisuće zelenih autobusa
s kratkim svjetlima
vozilo je mimo mene
i tako su prolazili dan za danom
godina za godinom
ljudi su polako gubili svoja lica
sve tvrđi i bljeđi su postajali
oni beskonačni kišoviti dani
kad više nije bilo smjene godišnjih doba
kad više nije bilo sunca
kad je neprestano kišilo
slušali smo glazbu
depresivnim ušima
a vrijeme je curilo i curilo
i napunilo kanale krajputaše
pa su se začepili od tog vremena
i naših izgubljenih riječi
samo bog zna koliko se ljudi izgubilo
zajedno s tim vremenom
na toj ulici
i oteklo u odvodne kanale
možda i prestrašena djevojčica
u crvenom puloveru
s mjesecom pod pazuhom