PREVOD: Moki: PROGUTANI UZDISAJI
Prožvakane zalogaje prepješačenih krivina
tlačiš u zavežljaj stare prošlosti.
„Bez čvora“, kažeš,
„možda ćeš ih još trebati!“
Ravnice su same od sebe tamo.
A u krivine, one kojim ne vidiš kraja,
moraš zagristi.
Tu noć si se izgubio,
progutao si uzdisaje krivina,
nisi se okrenuo,
niti zaustavio.
Bio si vjetar. breza
Napisal/a: breza
Pesmi
- 13. 07. 2010 ob 11:49
- Prebrano 1008 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 300
- Število ocen: 6